- 01
- .
- 07
NE-POMIRLJIVI / Davor Vrankić
Dozvoli da te učinim stvarnim / Let me make you real, 2009.
08.04.--21.11.2009.
Galerija Kranjčar, Zagreb.
Diskretan pogled unazad put je razumijevanju stilskih odlika umjetničke poetike Davora Vrankića. Na početku, bila je to gotovo apstraktna slika gusto uslojenih geometrijskih likova oblikovanih spektrom od bijelog preko sivih nijansi do crne, središta te umreženosti. Dominirala je jasnoća kompozicije i minuciozna razrada mrežnog sustava. To je bio prvi plan, a iz drugog se diskretno nazirala figura. Promo- virani su slikarski red i disciplina; red je bio znakom kompozicije, a disciplinu je izražavala preciznost razrade apstraktnih i figu- rativnih sastavnica. Sadržaj je bio predstava nekog imaginarnog
zemljovida, čije ćemo sastavnice upoznavati kasnije.
Vrlo je brzo bilo jasno kako će Vrankić izričaj svoga imaginarnoga svijeta oblikovati olovkom u mediju crteža. Na djelu je bila temeljito odnjegovana slikarska kultura likovnog govora vrlo složenog vizualnog jezika, koji je slikar stvarao po vrlo preciznim načelima vlastitog slikarskog izbora, kako teme i sadržaja, tako i slikarske forme. Ikonografske sastavnice toga slikarskog sadržaja Vrankić je polučio iz svijeta stripa, fotografije, filma, horror ilustracije, računalnih igrica, SF filma, pa i fantastike klasičnog slikarstva. Sve je to djelovalo kao neskriveni košmar i pobuna svih protiv svih.
Svijet toga sadržaja, kao govor toga jezika, udomila je olovka kao sredstvo, tehnika i materijal, koju koristi, kako će sam reći, “kao skalpel kojim seciram bit neke ideje koja me opsjeda” i crtež kao samostalna i samosvojna, dakle posve autonomna slikarska vrsta, a želja je “iz crteža izvući maksimum, iskoris- titi sve njegove mogućnosti do krajnjih granica” neskriveno dopuštajući da se “crtež spontano hrani svim mogućim, novim vizualnim iskustvima”. Tome nastojanju olovka je mnogoznačni izbor osnovnog alata koji koristi kao sredstvo koje pruža bit- no, primarno i elementarno, novo, ali i klasično, za postizanje željenog minimalističkog izraza kojim bi crtež, podignut na ra- zinu slike, bio tvorcem ostvarenja “nekog mog osobnog realizma”. Tome realizmu bitno je svojstvo, ali i sadržaj, vizualni jezik zas- novan na dinamizmu koji Vrankić stvara zahtjevnim postupkom kretanja slike u slici, intermedijalne koreografije kojoj su pravci kretanja različiti rakursi motrenja te izmjena dubinskih, širokih, srednjih i krupnih planova, što stvara likovni slog različitih oblika vizualnosti. To stvara sliku novog i drugog vizualnog realiteta; ishodišna je točka u različitih medijima, prvotno filmu, fotografiji i stripu, ali i računalnoj animaciji, no to je istodobno i odredište; u konačnici, slika je rezultat bitnih svojstava tih medija. Odlika slike da se razlaže i puca po rubovima tih planova njezino je bitno vi- zualno svojstvo, slika tako oblikuje svoju statiku okvira i dinamiku
unutrašnjosti, a sve u funkciji udomljenja motiva. Za motivom će Vrankić posegnuti u svijet popularne, urbane i medijske kulture kako bi dokučio što je moguće dublje svijet intime svojih likova, ali i one vlastite. Kako bi ideja toga slikarskoga svijeta postala slikarskom stvarnošću, kako bi tome svijetu dopustio da ga učini stvarnim, Vrankić je proširio okvir teme na više slika. Tako nastaju veliki i zaokruženi ciklusi kojima taj intimizam postaje glavnim sadržajem. Ova izložba upravo je takav ciklus, bitne odlike ovog slikarstva prepoznajemo u cjelosnosti izložbe, ali i svakom dijelu slike, pa i njezinu najmanjem detalju. Upravo to svojstvo velika je, ako ne i najveća, vrijednost ovog slikarstva.
unutrašnjosti, a sve u funkciji udomljenja motiva. Za motivom će Vrankić posegnuti u svijet popularne, urbane i medijske kulture kako bi dokučio što je moguće dublje svijet intime svojih likova, ali i one vlastite. Kako bi ideja toga slikarskoga svijeta postala slikarskom stvarnošću, kako bi tome svijetu dopustio da ga učini stvarnim, Vrankić je proširio okvir teme na više slika. Tako nastaju veliki i zaokruženi ciklusi kojima taj intimizam postaje glavnim sadržajem. Ova izložba upravo je takav ciklus, bitne odlike ovog slikarstva prepoznajemo u cjelosnosti izložbe, ali i svakom dijelu slike, pa i njezinu najmanjem detalju. Upravo to svojstvo velika je, ako ne i najveća, vrijednost ovog slikarstva.
Davor Vrankić Rođen 1965. u Osijeku,studirao je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, prije nego što je u Zagrebu na ALU otkrio više konceptualan i minimalistički pristup. Radeći posljednja dva desetljeća na relaciji Pariz - New York - Zagreb, kontinuirano je istraživao brojne mogućnosti koje nudi grafitna olovka. Često velikog formata, njegovi radovi pokazuju impresivnu grafičku složenost. Načinjene od bujice tankih linija koje ispunjavaju papir izvanrednim bogatstvom tekstura, njegovi virtuozni crteži tvore figurativne i oniričke scene koje dolaze ravno iz njegove beskrajne mašte, piše Diem Quynh u tekstu izložbe.
PRESS
+
VIDEO
+
MAPA (pdf)
+